Aurorski ured

srijeda, 25.10.2006.

Tuga...

Ne znam što dalje...preplavila me tuga.Kad samo pomislim...Isabell Black više nema,ali netko je još uvijek tu...netko tko ne smije živjeti,netko tko mora umrijeti i netko kome treba psiholog!
Sumnjam da i Maggie nešto smjera,pa ipak je ona njegova kći...ali ipak ništa ne govorim.Stojim tu,tužna.Uplakana.Gledam kako dragu Isabell pokapaju.Najradije bih otrčala i sve zaboravila...ali ne mogu.Moram se oprostiti od drage prijateljice.Pogledam Amandu.I ona plače.Harry je na rubu suza,A Hermiona je nadmašila mene i Amandu.Maggie...njoj ne mogu odrediti raspoloženje.Ali nešto znam...ona je duboko zamišljena.Sigurno bi se sad smijala na sav glas,ali onda bi se razotkrila.No možda to nije istina.Možda ona sada želi zaplakati s nama,ali ne može...ipak joj je Voldemort otac.
Stvarno ne bih htjela biti na njezinom mjestu.Tako draga,zabavna i otkačena osoba...da bude kćer tog opasnog gada?!Ne znam...

Tužna Ozzie...

- 11:26 - Scratch of your nail (4) - Spill the color - #

ponedjeljak, 09.10.2006.

Ja odlučujem...

Sada kada Isabell Black više nema, sve bi trebalo postati mnogo lakše. Ona je bila velika prijetnja, koja je sada uklonjena. Kad sam vidjela Amandu i ostale kako plaču na groblju, skoro da sam se pokajala. Ali nisam.
No sada imam važniji problem; čini mi se da Potter nešto sumnja. Zabolio ga je ožiljak kad me je vidio. A to nije bilo zbog Voldemorta, nego zbog mene... Ja sam to prouzročila... svojim zlom.
No ima nešto zanimljivije; Harry i Amanda su prohodali!!! Am sva cvate. Voli ga još od Hogwartsa. No nije mi jasno, kako tako lijepa cura poput nje može voljeti onu cvikatu spodobu (Harrya). Kako sam ja mogla hodati s njim kad sam bila na četvrtoj godini? Tada sam se posvađala sa ocem jer nije htio da mi kupi Harley Davidson motor, pa sam za inat prohodala sa Harryem. Raskinuli smo čim mi je Voldy kupio motor.
Dok sam uveče sređivala neke papire u uredu, doletio je moj indijski čvorak, Čika Perce i donio mi pismo. Harry i Amanda su negdje otišli, tako da sam bila sama.

Umirem od želje da te vidim.
Ja te još uvijek volim... i uvijek ću te voljeti.
Zauvijek tvoj,
Draco Malfoy

Zaboga, što da radim?! Još mi je samo on falio.
Draco i ja smo hodali dok smo bili u Hogwartsu. No, on je otišao u drugi grad sa ocem kad su se njegovi roditelji rastali. Izgleda da se sad vratio, čim želi da se vidimo.
Napisala sam mu sljedeće:

Ma, nek ti bude, vidimo se u ponoć u parku.
Maggie

Pogledala sam na sat. Pola jedanaest. Stala sam pred ogledalo i našminkala se. Promijenila sam se od Hogwartsa. Onda sam imala sitne pjegice i crvenu kosu, a sada imam blijed, skoro proziran ten i dugu plavu kosu.
Dok sam gledala svoj odraz u ogledalu, shvatila sam što mi se dešava. Postala sam sasvim druga osoba... i to samo zbog moći. Na jednoj strani sam imala prijateljstvo, ali na drugoj strani moć. I izabrala sam moć. Tako sam htjela, a tako još uvijek i hoću. Ne želim iznevjeriti oca. Ali mogu to učiniti. Mogla bih izdati sve njegove planove Harryu. Jer, znam svaki njegov plan... većinu sam i sama smislila... Mogla bih ga ubiti. Mogla bih pomoći Harryu. Mogla bih, ali ne želim.
Oko ponoći, otišla sam do obližnjeg parka. Draco je već bio tamo. Nije se mnogo promijenio... još uvijek je imao one neodoljive, duboke plave oči.
''Bok, Draco'', rekla sam.
''Bok, Maggie...'', reče on. ''Ljepša si u stvarnosti nego u mom sjećanju.''
Kakav pjesnik. Ganuta sam. Suze mi ne dopuštaju da progovorim. Prije bih pocrvenila kad bi mi netko ovo rekao... ali sad... je li moguće da sam zaboravila što je ljubav?

- 14:41 - Scratch of your nail (7) - Spill the color - #

utorak, 26.09.2006.

Nešto je u tebi...

Klečala sam nad Isabellinim mrtvim tijelom. Nisam mogla vjerovati. Suze su se kotrljale niz moje obraze same od sebe. Ozzie me grlila iako je i ona plakala. Isabell se nije micala, njezine otvorene oči su bile prazne, bez života. Maggie je stajala iznad nas, beživotno. Ona nije plakala. Lice joj je bilo bezizražajno. Blijedo, ali ipak kao da je znala više od nas…
Nisam mogla ne prisjetiti se svih trenutaka koje sam proživjela s Isabell. S našom dragom Isom. Suze su se samo kotrljale… Nisam mogla zaboraviti njezin osmjeh, njezine suze. Nisam mogla zaboraviti trenutke kad je izgubila svoju najbolju prijateljicu, Arwen. Nisam mogla zaboraviti… Sve mi se miješalo pred očima, zemlja se vrtjela pod mojim nogama… Nje nema više. Nema više naše Ise. On ju je ubio. Nje nema više. Suze su mi se same kotrljale… I ta spoznaja, spoznaja da Maggie zna nešto više me ubijala…

***

Hermiona je zavrištala. Bacila se Ronu oko vrata. On ju je pomilovao po kosi. I Hermioni su se suze slijevale niz lice. Harry je samo stajao ne mičući se. Lice mu je blijedo kao krpa.
-Što se dogodilo?-upitao je Scrimgouer.
-On ju je ubio.-promrmljala je Ozzie.
-On?
-Lord Voldemort
-Ne izgovarajte njegovo ime, gospođice Harrison.-prosiktao je Scrimgouer.
-To sad nije bitno.-rekla sam bijesno i pokrila lice rukom.
Ozzie me utješno zagrlila. Maggie se svalila u naslonjač kao poslije nekog veoma napornog dana. Hermiona je još uvijek plakala s Ronom u zagrljaju. Samo Harry nije ništa rekao. Pogledala sam ga. No on se samo čvrsto uhvatio za čelo, za ožiljak, okrenut prema Maggie. Lice mu se iskrivilo u bolnu grimasu. Zatim je teško uzdahnuo. Opet je pogledao Maggie začuđeno. Pa je onda pogledao u mene. Oči su mu govorile sve…

***

Na Isabellinom pogrebu bilo je mnoštvo ljudi. Meni poznatih, kao i onih nepoznatih. U prvom redu sjedila je Isabellina sestra, Annabell, sa svojim zaručnikom. Plakala mu je na ramenu. Pokraj njih je sjedio Isabellin dečko, David. Lice mu je bilo kao od kamena. Vidjela sam mnogo članova Reda feniksa, kao i profesore iz Hogwartsa. Hagrid je sjedio do profesorice (sadašnje ravnateljice) McGonagall ispuhujući nos u svoj točkasti rupčić. Maggie, Ozzie, Harry, Ron, Hermiona i ja smo sjedili u četvrtom redu. Hermiona je bila naslonila glavu na Ronovo rame. Ceremonija je bila prekrasna. Isabellina sestra je rekla nekoliko riječi koje su mnoge od nas rasplakale. I Scrimgouer je održao kratak govor o tome kako je, iako je tek upoznao Isabell, s njom stvorio veoma prisan odnos (mo'š si ga mislit) pa onda kako je bila sjajna aurorica i veoma hrabra osoba (e to je već više istina). Najdirljiviji govor održao je Isabellin dečko, David. Rekao je samo nekoliko riječi. Uvijek ću te se sjećati…

***

Ron i Hermiona su nakon pogreba nestali, isto kao i Ozzie i Maggie. Maggie mi je bila najbolja prijateljica u Hogwartsu. Nisam mogla zamisliti bolju i luđu osobu od nje. Bila je osoba kojoj sam govorila svoje tajne, koja je sa mnom kovala najluđe planove protiv Lujize, osoba koja me tješila i tetošila kad su Matt i Jane umrli, osoba bez koje bi moj život bio prazan… A sad sam imala osjećaj da se u njoj nešto promijenilo. Da mi nešto taji. Zašto nam je rekla da odemo u onu špilju? Je li nas namamila tamo? Je li to učinila namjerno? Je li ona smrtonoša? Ali, kako bi mogla biti? Ona je Maggie… Moja Maggie. Moja najbolja prijateljica. Ona to nikad ne bi učinila. Ne svojim prijateljima…
-O čemu razmišljaš?-prenuo me nečiji glas iz misli.
-Ha?-zbunjeno sam upitala okrećući se.
Harry mi se smiješio.
-O Maggie.-iskreno sam odgovorila.
-Ima nešto čudno u njoj.-rekao je Harry
Udaljavali smo se od groblja. Kimnula sam glavom.
-Niste li vas dvije prijateljice?
-Da, jesmo. Najbolje.
-Ne bi li ju mogla upitati?
-Što?
-Pa ima li ona ikakve veze s Voldemortom?
-Ne misliš li da je to malo previše izravno?
Harry je zašutio.
-Ožiljak me zabolio.-rekao je naposljetku.
Zbunjeno sam ga pogledala.
-Kad ste se vratili i kad sam pogledao u Maggie, ožiljak me zabolio.
-Ali…
-Ona mora imati nekakve veze s Voldemortom, Amanda.
-Ali… To je mogla samo biti slučajnost.
-Što je mogla biti slučajnost?
-U zadnje vrijeme te često boli ožiljak?! Možda te bolio zbog Voldemorta ne zbog Maggie?!
-Možda. Ali nekako sumnjam.
Nasmiješio se. Zagledao se u moje oči.
-Čuo sam da imaš iste oči kao i tvoja mama.-rekao je.
-Da…-prošaptala sam. -A ja sam čula da ti imaš iste oči kao i tvoja mama.
Harry se nasmijao.
-Da…-promrmljao je.
Približio mi se. Mogla sam se zagledati u dubine tih njegovih zelenih očiju. Poljubio me… Nisam se opirala. Prepustila sam se…

by:Amanda

- 21:31 - Scratch of your nail (12) - Spill the color - #

subota, 23.09.2006.

Dvostruka igra

Naravno, to je bio jedan od horkruxa koje je stvorio moj otac, lord Voldemort. A znala sam što sad slijedi. Isabell je napričala Dolohovu svakakve laži, natjerala ga je da nam ispriča sve o horkruxima.
Kao da ja to ranije nisam znala. Pa ipak, idiot Dolohov se okrenuo prema meni i pitao:''Što Vi mislite o tome, Gospodarice?''
Preblijedila sam. Kako je taj pileći mozak mogao to reći?! Zar ne kuži da me je zamalo otkrio?!
Amanda, Isabell i Ozzie su zurile u mene. ''O čemu se ovdje radi, Maggie?'', upitala je Amanda blago.
''Ehm... paaaa... vidiš... on je iz Indije, a engleski je učio iz filma Ratovi zvijezda... pa... zato sve cure naziva gospodarica umjesto gospođica'', brzo sam slagala. 100 % su mi povjerovale.
Mrzim što sam morala lagati Amandi. Ona je tako dobra... i smatra me prijateljicom. Prijateljice? Ma kome to treba! To je ispod mog nivoa.
U tom trenutku, pogled mi je pao na jednu špilju koja se nalazila u blizini. Kao da sam osjetila neku čudnu moć da me zove od tamo. Đavo mi nije dao mira pa sam rekla:''Cure, danas sam požderala previše kole... trebaće mi pelene ako ne odem u ono tamo žbunje.''
Nasmijale su se, a ja sam potrčala prema špilji. Ispostavilo se da nisam pogriješila... jer su tamo bili Voldemort i još neke smrtonoše.
''Pa, Maggie, čini se da tvoje mentalne sposobnosti sve više rastu'', rekao je čim sam ušla.
''O čemu ti to govoriš?'', upitala sam.
''Poslao sam ti poruku snagom svojih misli'', objasni on.
''Mhm... kako da ne...'', promrmljala sam, sjedajući na tlo.
''Maggie, šta vi radite ovdje?'', upitao je.
''To je bila Isabellina ideja'', objasnila sam. ''Žele se uvući u redove smrtonoša, zadobiti njihovo povjerenje... i naravno, izbrbljati sve naše planove Albusu Dumbledoreu.''
''Proklete bile!'', povikao je on.
''Ne deri se'', rekoh. ''Prvo; čut će te, a drugo; probušićeš mi bubne opne.''
''I šta ćemo sad?''
''Čekaj, imam ideju!'', dosjetila sam se.
''Ne želim da Te slušam! Znaš što se desilo kad si me ti zadnji put savjetovala?!'', zagrmio je na mene.
''Znam. Potter te je umalo izbrisao sa lica zemlje'', nasmijala sam se.
Voldemort je samo nešto progunđao. Pitam se da li je konačno pukao?
''Možda bi trebalo...''
''Rekao sam da me ne savjetuješ!!!''
''A JA SAM REKLA DA SE TI NE DEREŠ!!!'', zavrištala sam. ''Ja ću ih dovesti ovdje, a ti sredi Isabell. Valenticu ćemo ostaviti za kasnije, a...''
''A Harrisonicu ćeš ti ubiti'', podmuklo se nasmijao Voldemort.
''Molim?'', bila sam šokirana.
''Da, draga moja kćeri. Amandu Harrison ćeš ti ubiti. Ti i nitko drugi. To neću biti ja, niti Lujiza... nego ti, Maggie. Ti.''
Sigurna sam da mogu ubiti Amandu. Ali sam isto tako sigurna da to ne želim. Između nas dvije postoji jedna vrlo posebna veza... Kad sam došla u Hogwarts, ona mi je bila jedina prijateljica. A kad mi je baka umrla, ona mi je poklonila ovu ogrlicu koju još uvijek nosim. Ona zna sve moje tajne. Sve osim ove jedne... Zašto se sve moralo ovako desiti? Zašto sam morala saznati da sam jedna od Izabranih? Zašto sam uopće Izabrana? Pa ja sam Voldemortova kći! Zar je moguće da ću ja biti jedna od osoba koja će ga uništiti? Ili ću morati učiniti sve da se proročanstvo ne ispuni? Zašto Amanda nije na našoj strani? Onda bi sve bilo lakše...
''Nikad neću ubiti Amandu'', usprotivila sam se. ''Dovešću ih ovdje, a ostalo je tvoja briga.''
Ponovo se nasmijao. ''A što ako je ja ubijem?''
Podigla sam obrvu. ''Znam da nećeš. Zbog mene.''
Upravo tako je ispalo na kraju. Istina, dovukla sam ih do pećine. Tada je Voldemort izletio iz špilje i stao ispred nas.
''Niste me očekivale, je li curice?'', prošaputao je.
''Voldemort!'', vrisnula je Ozzie.
''Ako si došao po Maggie, bolje zaboravi'', rekla je Amanda, čvrsto me zagrlivši.
O, Bože! Pa ona mene brani!
Voldemor se posprdno nasmijao i okrenuo se prema Isabell. ''Avada Kedavra'', prošaputao je uperivši štapić u nju. A onda se apratirao.
Isabell je glasno vrisnula... a onda je pala. Još jednom je zastenjala, a onda se više nije pomjerala... bila je mrtva, znala sam.
''ISABELL!'', zaplakale su Amanda i Ozzie. Pokušavale se da je dozovu k svijesti, ali to je, naravno, bilo nemoguće. Nitko, osim Harrya Pottera nije mogao preživjeti smrtonosnu kletvu lorda Voldemorta.

- 23:43 - Scratch of your nail (2) - Spill the color - #

četvrtak, 07.09.2006.

Novi zadatak...

Sjedila sam u uredu i brbljala s Ozzie. Hermione je riješavala neku papirologiju. U ured je upao Scrimgeour sa Harryjem, Maggie i Amandom.

Scrimgeour je otišao. Harry i Hermione su su bili potišteni. Ovo je bio za sve nas prvi veći zadatak, a oni moraju ostati u uredu i vjerojatno riješavati papirologiju. Meni se nikako nije sviđala ideja da postanem smrtonoša. Ili bar prikriveni smrtonoša. Kako god. Ni Ozzie, Amanda i Maggie nisu izgledale baš prestretno. Nakon negdje pola sata nam je u ured doletio papirić. Amanda ga je razmotala.

Amanda: Molim?!?!
Ja: Am, što se dogodilo?
Amanda: Sjećate se one špilje u koju je Tom Marvolo Riddle vodio dvoje djece dok je još bio u sirotištu? E pa tamo je Dolohov.
Ja: Ovo je čudno. Šta bi tamo Dolohov radio?
Maggie: Pojma nemam. Ali ćemo ubrzo saznati.
Ozzie: Idemo!

Ozzie, Maggie, Amanda i ja smo se aparatirale na sam vrh jedne litice. Ubrzo smo se spustile do ulaza u špilju. Polako smo ušle u špilju. Vidjele smo Dolohova. Slijedile smo ga kroz sve barijere i radile sve što i on da dođemo do sredine špilje. Tamo je bilo jezero, a u sredini njega otočić. Dolohov je privukao odnekuda mali čamac i došao do toga otočića. Mi smo se bile sakrile u sjenu i bilo nas je nemoguće vidjeti. Dolohov je pio i pio iz neke čaše, a tada je napokon došao do onoga što je želio. Strpao je to u džep i ponovno ušao u čamac. Vratio se na našu strane obale. Krenuo je prema izlazu gdje smo mi bile skrivene. Izvadio je onu stvar iz džepa. Tada smo sve četiri shvatile što je to. To je bio...

Nastavlja se...

PS: Ja sam mislila da nastavak bude da mi nagovorimo Dolohova da nas primi u redove smrtonoša, pa da nam tada sve objasni o horkruksima. Jer kada su Harry i Dumbledore prvi puta tu tražili, nisu dobro pretražili i trebali su još i dalje piti kako bi došli do pravog horkruksa. A Voldemort sada želi sakriti svoj horkruks na drugo mjesto. Al ak nećete, možete i drugačije napisati. Ovo je samo moja ideja.

Isabell Black

- 11:28 - Scratch of your nail (14) - Spill the color - #

ponedjeljak, 04.09.2006.

Žuta,narančasta...

Maggie je cijeli ured obojila u lude boje. Jedan zid je bio kričavo zeleni, drugi kričavo žuti, treći drečavo ružičasti, a četvrti sunčano narančasti. Ured je prije nalikovao na cirkus nego na ured aurora, ali Harry se nije bunio, što me iskreno čudilo. Maggie se zadovoljno svalila u naslonjač i stavila noge na stol, Harry je nešto zapisivao, a ja sam sve to, pomalo zbunjeno, promatrala.
-Hmda, ne misliš li Maggie da bi trebali obojiti ured u neku normalnu, na primjer, bijelu boju?-upitala sam oprezno.
-Ne, bijela je dosadna.-reče Maggie i još udobnije se svali u naslonjač.
-Harry?-zapitam.
-Ha?-podigne on pogled sa svojih bilješki.
-Ne misliš li ti da bi Maggie trebala obojiti ured u neku normalnu boju?
Harry je prvo malo promotrio ured, pa pogledao Maggie pa zatim mene i tek onda rekao:
-Ne, meni se baš sviđa ovako.-reče i vrati se svojim bilješkama.
Kaj sam ja ovdje jedina normalna?
-Jel tebi smeta, Am?-upita me Maggie.
-Ne.-rekla sam.-Zapravo, meni se sviđa. Baš je… Baš je… raznobojno. Jako mi se sviđa.
Ok, lagala sam. Uopće mi se nije sviđalo. Bilo je užasno i Scrimgouer će nas ubiti ako vidi takav ured. Ali Harry…
-Da, no meni se ne sviđa.-začuo se glas s vrata. Scrimgouer. Harry, Maggie i ja smo duboko uzdahnuli.-I zahtijevam da se ured vrati u prijašnje stane.
-Ali, Ministre…
-Nikakvo ali. Nema ali.
Nakon duga pregovaranja postignut je dogovor (i to samo zahvaljujući meni). Scrimgouer je dopustio da dva zida budu obojena po Maggienoj želji, a ostala dva će biti bijela. Maggie je dva najveća zida obojila u kričavo žutu i drečavo narančastu boju. Dogovor je postignut, iako je Srimgouer nezadovoljan izašao iz ureda.
Vratio se sat vremena kasnije.
-Što sad?-pitala sam uzrujano.
-Imam zadatak za vas, Harrisonova.-reče on pomalo uvrijeđeno.
-Za mene?
-Da, za vas. I za Pottera i za Peytonovu.
Svi troje smo ustali.
-Radit ćete s gospođicama Black i Valent-rekao je užurbano dišući.-Dođite, sve ću vam objasniti u njihovom uredu.
Svi četvero smo pohitali prema uredu Ozane Valent, Hermione Granger i Isabell Black napuštajući ured obojan bijelom, kričavo žutom i drečavo narančastom bojom.

p.s. Ljudi, sorry na glupom postu, ali nitko nije ništa pisao… Dajte, neka netko nastavi ovo, ja ne znam kaj pisat…

- 23:10 - Scratch of your nail (3) - Spill the color - #

ponedjeljak, 28.08.2006.

Ron,Hermy,Margaret Ann

„Ne kužim kako nam je mogla zbrisati!“mozgala je Hermiona u našem uredu lupajući se po glavi s penkalom.Ja sam gladila Garfielda po glavi.
„Gle,znam da svi misle da sam ja kriva...“
„Ja ne mislim!“začuje se odnekud poznati glas.Na vratima je stajala visoka crvenokosa prilika.
„Rone!“vrisne Hermiona i pohrli mu u zagrljaj.
„Hej,ljubavi!“šapne joj Ron.Ja sam nasmiješeno sjedila na stolu.
„Evo...ovo je za tebe.A ovo za tebe!“reče i pruži Garfieldu lopticu,a meni buket krvavo-crvenih ruža i čokoladu.
„A za mene?“upita Hermiona.
„Ovo.“
Ron i Hermiona su se ljubili,a ja sam na hodniku vidjela Scrimgouera.
„Oza...fuj!“zgrozio se kad je vidio Rona i Hermionu.Oni se nisu dali ometati.
„Dobit ćete novu partnericu.Vi i Grangerica.Sad moram ići.E,još...pazite da ju ne rasplešete!“reče Scrimgoeur i izađe iz ureda.Unutra je ušla djevojka duge,crne kose i lijepih očiju,a bila mi je dobro poznata.
„Isabell!Ti si naša nova partnerica?Super!“viknula sam.Ona je došla do mene i zagrlila me.
„Imaju li Amanda i Harry nekog novog?“znatiželjno sam upitala.
„Da.Maggie je s njima!“
„Maggie?Peytonica?Misliš ona Maggie?“zabezeknula sam se.
„Koja Maggie?“
“Voldemortova kći!“viknula sam,preglasno.Ron i Hermiona su se trgnuli,a nekoj ženi na hodniku je ispala kava.Scrmgoeur je doletio u ured i zaprijetio mi otkazom.
„Hej,debeli,nisam ja tražila da me zaposliš!“usprotivila sam se.Brzo se okrenuo i izašao van.
Isabell je češala Garfielda po trbuhu.On je bio presretan što je vidi.Dok smo bili u Hoggy Woggyju,ona mu se dopala isto kao i meni.
„Hej,jeste vi živi?“upitala je Isabell Rona i Hermionu koji se nisu odvajali.
„Da,ja bih se ugušila!Nadam se samo da se nećete ljubiti dva mjeseca!“rekla sam.
„Zato toliko?“začudi se Isabell.
„Toliko se nisu vidjeli.“objasnila sam joj.
Izašla sam na hodnik i otišla do nekog mladića koji mi se sviđao,a htjela sam ga upoznati.
„Joj ne!Ozzie ima naviku upoznavati ljude koji su joj simpatični!“čula sam Am iz njenog ureda.
„Da,i?“upita ju Harry.
„Sad ćeš vidit!“šapnula sam ja.
„E...bok.“rekla sam i potapšala ovog po leđima.Raskopčala sam košulju tako da mi se jasno mogao vidjeti sportski topić s dubokim dekolteom.
„?“zbunjeno me pogledao.Ajoj,ne razumije engleski!
“Ich bin Sebastian,und du?“upitao me na njemačkom.
„Aaa...Ich bin Ozzie,und ich liebe dich.Wie heist du?“upitala sam.
„Was?Ich...o!“protisne ovaj i zacrveni se.Tri puta sam kao Dobby lupila s glavom u automat za kavu (što on tu radi?!Pa ovo je Ministarstvo MAGIJE!),a onda me on zaustavio.
„Ich mean...ovaj...super,sad mijenjam jezike!“rekla sam na hrvatskom.
„Ti pričaš hrvatskim jezikom?“upita me Sebastian.
„Da.A ti?Mislim,kako?“
“Ja sam iz Bosne.“
Zbunjeno sam ga promatrala i skužila da je ružan.
„Bok!“rekla sam,okrenula se na peti i utrčala u Amandin i Harryjev ured.
„Am,moraš mi pom-koji je vrag ovo?!“
Zgroženo sam pogledala zidove.Bili su svi kričavi!
“Da pogodim-Maggie?“
“Aha!“začuje se nečiji glas.Margaret Ann Peyton je nasmiješeno stajala u kutu i mahala mi.
„Margaret!Kaj ima?“
“Maggie.Ja sam Maggie.Kod Margaret nema ništa,kod Maggie ima svašta.“reče ona i namršti se.
„Ok,onda ću te zvat Ann!“
“Maggie!“
“To je glupo.Zvat ću te Eiggam!To je obrnuto!“
“To je ružno!“
“Onda budi Nna Teragram!“viknula sam.
„Dobro,bit ću Eiggam.“popusti Maggie i nastavi s bojenjem.Izašla sam i zaletila se u Scrimgoeura.
„Koji v...o,to ste vi!“prozborila sam i brzo se podigla s poda.
„Na posao!“zagrmi on i prostrijeli me munjom.Otišla sam u ured i vidjela nešto bljakavo.Isabell je gledala kroz prozor,a Garfield je pokrio oči.Sad su se Ron i Hermiona doslovno lizali po licu...yuk!

Ja,poglavica Ozzie

- 12:54 - Scratch of your nail (9) - Spill the color - #

subota, 26.08.2006.

Nova u grupi...

Sjedila sam zavaljena u uredsku stolicu. Bila sam ljuta i bijesna. Bijesna na sebe, na svijet, na Voldemorta… Harry je sjedio meni suprotno, na svom stolu, i nešto štapićem zapisivao. Gledala sam ga. To je bila jedina stvar koju sam radila. Promatrala njega. To mi je bila najdraža zanimacija . On to nije primjećivao. Nije ni vidio koliko sam zaljubljena u njega.
-Harry?-upitala sam.
-Ha?-rekao je podižući pogled.
-Ma ništa…-promrmljala sam vraćajući se svojim zabilješkama, koje sam, baš kao i Harry, morala napisati.
Harry se nasmijao i vratio svojim bilješkama. I ja sam se nasmiješila. Možda više njegovom osmjehu nego svojoj zbunjenosti. Mmm, bilo je tako lijepo vidjeti njegov osmjeh…
Nakon minute, opet sam skupila hrabrosti:
-Harry?
-Ha?-opet je podigao pogled sa svojih bilješki.
-Ma…
-Nemoj samo opet reći ništa.-rekao je.
Nasmijala sam se.
-Neću.-promumljala sam.-Misliš li da ćemo ih pronaći?
-Koga?
-Voldemorta i ostale, smrtonoše, mislim.
-Nadam se.-rekao je Harry.
-I ja…-promrmljala sam.
-Uh, da me Ozzie nije začarala ovaj put, možda bismo mogli uhvatiti Malfoyjevu.-rekao je Harry ljutito nakon trenutka šutnje.
-Gle, pa nije Ozzie kriva, bio je to trenutak…
-Nepažnje i nepromišljenosti.-začuo se glas s vrata.
Harry i ja smo se u isti tren okrenuli prema vratima. Na vratim je stajao Scrimgouer, a pokraj njega dvije djevojke.
-Ministre…-promrmljala sam.
-Harrisonova, Potteru, dobili ste još jednu novu članicu u vašoj grupi, bit će s vama u uredu.
Jedna od djevojaka nam je prišla, prepoznala sam ju.
-Maggie!-zavrištala sam.
Ona se nasmijala.
-Ej, pa to je Am.-rekla je.-Uvijek ista.
Zagrlile smo se. Maggie se smješkala, kao i uvijek. Uvijek nasmijana Maggie.
-Pa kako to da si ti u aurorima?-upitala sam.-S obzirom…
Nesigurno sam pogledala u Harryja.
-S obzirom na što?-pitao je on.
-S obzirom na to da je kći lorda Voldemrota.-javio se Scrimgouer.
Uh, kako mrzim tog čovjeka.
-Voldemrotova kći?-upitao je Harry.-Vas dvije ste prijateljice?-zapitao je zatim mene.
Kimnula sam glavom. On je napravio neku smušenu facu i vratio se za svoj stol. Nije ništa rekao. Ali znala sam kako mu je.
-Margaret Ann Peyton će biti odsad s vama u uredu i želim da se s njom ponašate kao s pravom kolegicom.-rekao je Scrimgouer i dočarao Maggie jedan stol u kutu sobe.
-Maggie, ne Margaret Ann. Maggie.-promrmljala je Maggie odlazeći do svog stola.- Zar je to ljudima tako teško shvatiti?!
Harry se smješkao.
-A ovo je gospođica Black.-pokazao je ministar na drugu djevojku.
-Isabell!-zavrištala sam opet.
-Kaj i nju poznaš?-upitao je Harry.
-Naravno.-rekla sam-Isabell Black.
-Ej, Am, tebe je lijepo vidjeti.-pozdravila je ona.
-Da, nisam te vidjela sto godina…
-Ma znaš kako je, poslovi…
-Je, je, razumijem…-kimala sam glavom.
-Black?-promumljao je Harry.-U rodu si sa…
-Siriusom Blackom? Da, ja sam mu nećakinja.-rekla je Isabell.
-Drago mi je, ja sam Harry Potter.
-Znam-nasmiješila se Isabell.
-Gospođica Black će biti u uredu s gospođicama Valent i Granger.-rekao je Scrimgouer.-Ispričajte nas sad.
-Vidimo se kasnije!-doviknuli smo ja i Harry na izlasku.
Isabell nam je mahnula.
Harry se okrenuo, a ja sam gledala na hodnik.
-Što to radiš?!-zaprepašteno je uzviknuo Harry.
Okrenula sam se. Maggie je cijeli ured dekorirala u lude boje.
-Imat ćemo ovdje problema…-bolno sam uzdahnula.
Harry i ja smo se pogledali i prasnuli u smijeh…

Amanda Harrison

- 14:55 - Scratch of your nail (3) - Spill the color - #

petak, 25.08.2006.

Deam it!!!

Trčali smo za njom bez daha.
izvadila sam štapić i već pomislila:"Crucio!",ali onda sam se sjetila da bi mi to priuštilo jednosmjernu kartu za Azkaban.U zadnji čas sam pomaknula štapić i pogodila nekog psa,ali koga briga.
"Tallantalegra!"vrisnula sam.
Začula sam Harryjev glas:"Kud ti gađaš?!"
On je bio ispred mene,njega sam pogodila i sad je on plesao!Amanda je mahnula štapićem i Harry je prestao plesati.Vidjela sam da Narcissa skreće za ugao.Kad sam dotrčala ondje,nje nije bilo.
"Kvragu!Izgubili smo je!"prosiktala sam.
"Da me nisi rasplesala,možda bi je i stigli!"zadere se Harry.
"A je l'?Tko ti je kriv kaj se ne znaš izmicat!?"prosvjedovala sam."Je li tako?"upitala sam Hermionu i Amandu.
"Kad bolje pogledam,i je."rekla je Hermiona.
"Kaj ti veliš?"okrenula sam se Amandi.
"Harry je u pravu."odgovori ona.
"Hajji je u pjavu."izju...pardon,izrugala sam joj se i okrenula joj leđa.
Vratili smo se u urede.
"Heeej...odakle tebi štapić?"upitala me Hermiona.
"Napokon ti je sinulo.Nisam htjela pred bezjacima reći da ga imam,pa sam uzela pištolj.A zapravo je to bio štapić."objasnila sam joj.Zavalila sam se u ugodnu uredsku stolicu i zavrtila.

- 14:04 - Scratch of your nail (2) - Spill the color - #

četvrtak, 24.08.2006.

PRVA AKCIJA

Hermiona i ja smo dobile zadatak.Nedaleko od Londona viđena je Narcissa Malfoy,Dracova mama smrtonoša.
"I mi ćemo s vama!"rekao je Harry i povukao Amandu.Istrčali smo na ulicu i provjerili ima li koga.
"Zrak je čist,slobodno."prošaptala je Amanda i svi smo se aparatirali.Za čas smo bili u Londonu.
"Scrimgoeur je rekao da je viđena kod Big Bena,a to je..."
"Petsto metara odavde."dovršila sam Harryjevu rečenicu.Ispred nas je bio golemi sat koji je upravo otkucavao podne.
"Kako ćemo je naći?Sve je puno ljudi!"jaukala je Hermiona.
"Sigurno nećemo vikati:"Gospođo Malfoy,uhićeni ste jer ste smrtonoša,dođite vamo!",već ćemo u miru potražiti blijedu ženu,jarko crvene kose,plavih očiju i dugih noga."rekla sam.
"Ali tu je sve puno bezjaka!Ne možemo koristiti štapiće!"reče Amanda.
"Ja sam nešto uzela iz FBI-evog ureda,tamo radim kao agentica.Evo ga."rekla sam i izvadila pištolj iz džepa.Dok je Harry zbunjeno piljio u mene,a onda u pištolj,hodala sam od jednog do drugog čovjeka i opisivala Narcissu.Nitko nije znao gdje je.
"Ništa."rekla sam naposljetku.
"Pa ne možeš očekivati da će se tražena smrtonoša šetati okolo kao slobodna,obična žena!"viknula je Amanda.
"U pravu si.Možda ipak...hej!Cissy!"viknula sam jer sam spazila ženu koja je odgovarala mom opisu.Ona se okrenula.Kad me ugledala,dala se u bijeg.
"Idemo!"viknuo je Harry i mi smo potrčali za njom.

Nastavlja se...

- 09:55 - Scratch of your nail (5) - Spill the color - #

<	listopad, 2006
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Designed by NLO

Opis bloga

Dobrodošli u aurorski ured. Dobrodošli u život ljudi koji se bore protvi zlih strana lorda Voldemorta.

PIŠITE POSTOVE KAKO GOD HOĆETE,SAMO NAPRIJED!

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Članovi Aurorskog ureda

Ozana Valent
Nadimak joj je Ozzie.Ima 25 godina.Završila je Hogwarts.Prije mjesec dana,saznala je da mora biti auror jer je jedna od Izabranih koji jedini mogu pobijetiti Voldemorta.Nitko na prvi pogled ne bi ni pomislio što je njezin posao zato što se ponaša jako nezrelo.Pametna je.Najbolja prijateljica joj je Amanda.Totalno je zaljubljena u Draca Malfoya.


Amanda Harrison
Bivša Gryffindorka. Njezina majka je Lujiza Brown, Voldemorotova najvjerniji pristaša. Amandin san je pronaći Lujizu i osvetiti joj se za sve loše što joj je učinila u životu. Ima 25 godina. Još dok je bila u Hogwartsu Maggie joj je dala nadimak Am pa je odsad svi tako zovu. Postati aurorom joj je oduvijek bio san.Najbolje frendice su joj Ozzie i Maggie. Hoda s Harryjem.


Maggie Peyton (Riddle)
Pravo ime joj je Margaret Ann, ali nitko ne želi da riskira glavu i naziva je tako. Najpozitivnija je i najdjetinjastija od svih cura... ili tako barem izgleda. Pod ovom krinkom se krije nasljednica najvećeg crnog maga koji je ikad hodao zemljom... nasljednica lorda Voldemorta. Pa kaj onda ona radi u aurorima? Ona je... kako bih rekla... dvostruki agent... Od dana kada se rodila, na ramenu ima žigosan Tamni znamen, što samo dokazuje da je njezina sudbina postati sljedeći veliki Riddle...


Isabell Black
Zauvijek ćemo te se sjećati


Harry Potter
Ima 25 godina. Dok je pohađao Hogwarts bio je Gryffindor. Najbolji prijatelj mu je Ron Weasley, a hoda s Amandom Harrison. Dok je bio tek jednogodišnja beba lord Voldemort mu je ubio roditelje, sjajne čarobnjake, Lilly i Jamesa Pottera. Pokušao je ubiti i Harryja, ali Lilly Potter je žrtvovala svoj život za život svog sina. I tako je Harry Potter postao jedini koji je preživio smrtonosnu kletvu Avadu Kedavru. Kao spomen na tu noć ostao mu je na čelu ožiljak u obliku munje dok su se moći lorda Voldemorta izgubile. Prema proročanstvu Harry i Voldemort se moraju sukobiti po posljednji put. I jedan će iz te borbe izaći kao pobjednik, a drugi... Drugog neće biti.


Hermiona Granger
Ima 25 godina, završila je Hogwarts u kojemu je bila Gryffindorka. Hoda s Ronaldom Weasleyjem. Bezjačkog je podrijetla. Veoma je pametna i vješta, a najbolje joj idu logička zaključivanja i zagonetke. Svojom murošću, pameti i razboritošću pomaže aurorima u mnogim situacijama.

Ako netko želi uređivati blog,neka se javi Ozzie ili Amandi ili Maggie i one će vam poslati lozinku i korisničko ime!